Kako je Lamine Yamal postao superzvijezda: 5 ključnih lekcija

Nadamo se da će ovaj komad inspirisati svakog mladog fudbalera na njihovom putu ka vrhu. U ovoj funkciji gledamo Lamine Yamal. Njegova priča i ono što budući fudbaleri mogu naučiti od njega.

Svaki put kada Lamine Yamal uđe na teren za FC Barcelona, ​​publika zadržava dah. Sa samo 17 godina već radi stvari sa fudbalom koje mame ljude da se smješkaju u nevjerici. Ali njegova priča počinje daleko od jarkih svjetala Barceloninog stadiona, u tihim ulicama Rocafonde.

1. Krenuli sa ulice

“Ne možete igrati u najvišoj ligi kao što ste igrali u parku,” kaže Yamal sa znalačkim osmijehom. „Ali 60% do 70% moje igre dolazi od lukavosti igranja s drugom djecom u Rocafondi.” Prije otmjenih terena za trening, igrali su se samo Yamal i njegovi prijatelji dok ih majke nisu pozvale kući na večeru.

Barselonina poznata omladinska akademija uočila ga je kada je imao sedam godina. Na akademiji, nazvanoj La Masia, Yamal je pokazao da je poseban – ne samo zbog svojih trikova s ​​loptom, već zato što je želio naučiti više od bilo koga drugog. Kada su druga djeca otišla kući, on je ostao da vježba. Čak se i dodatno trudio da bude bolji u šutiranju slabijom nogom. Svi ti dodatni sati su se isplatili: sa 15 godina postao je najmlađi igrač koji je ikada igrao za glavni tim Barselone.

2. Teška vremena vas čine jačima

Nije lako biti fudbalska zvijezda tinejdžera. Ali Yamal ima jednostavan način da se nosi s pritiskom: „Pritisak osjećate samo kada razmislite o tome. Ako uživate u onome što radite i zabavljate se, nemate pritisak.”

Čak i kada je povredio koleno i neko vreme nije mogao da igra, nije odustajao. Umjesto toga, gledao je utakmice i proučavao kako se drugi igrači kreću. Kad se vratio, bio je još bolji nego prije.

3. Porodica na prvom mjestu

Iza Yamalovog uspjeha stoji porodica koja je vjerovala u njegove snove. Njegova mama je dugo radila, a tata je činio sve što je mogao da ga natjera da vježba. Kada su karte za voz bile preskupe, komšije su pomagale. To je vrsta podrške koja vas održava kada stvari postanu teške.

Njegov prvi trener, Marc Serra, seća se: „Lamine je uvek bio željan učenja. Postavljao bi pitanja, gledao video zapise svojih omiljenih igrača i primjenjivao ono što je naučio na terenu.” Ali njegova porodica je bila ta koja ga je držala usredsređenim kada je slava pokucala.

4. Ostati skroman

Ovih dana Yamal igra pred hiljadama navijača. Ali nije zaboravio odakle je došao. Nakon postignutog gola, pravi poseban znak – “3-0-4” – poštanski broj svog starog naselja. To je njegov način da kaže hvala Rocafondi.

“Ja sam samo klinac iz Rocafonde koji voli da igra fudbal,” kaže on. „Ne vidim sebe kao zvezdu; Vidim sebe kao nekoga ko ima sreću da radi ono što voli svaki dan.”

5. Most između svjetova

Rođen je u Španiji od oca Marokanca i majke Ekvatogvineje. Iako je sada superzvijezda i igra za špansku reprezentaciju, nije zaboravio afričke korijene. Kod kuće, Yamal priča arapski sa svojom porodicom i obožava marokansku kuhinju svoje bake. On je također u skladu sa svojim ekvatogvinejskim korijenom. Njegova priča je posebna jer pokazuje kako različitost može biti snaga. Kako kaže Simon Chadwick, koji proučava sport i društvo: “Yamal je zaista pionir nove generacije Španaca.”

zaključak

Kada vidite Yamala kako igra danas, gledate više od talentovanog klinca sa loptom. Vidite šta se dešava kada neko naporno radi za svoje snove i ostane veran sebi na tom putu.

To “3-0-4” koje pokazuje nakon što je postigao nije samo broj – to je poruka svakom klincu koji vježba u svom susjedstvu: vaši snovi su vrijedni jurnjave, bez obzira odakle krenete.

Dakle, sljedeći put kada budete vidjeli Yamala kako dribla pored defanzivaca kao da ih nema, sjetite se: naučio je te poteze na istim ulicama na kojima se trenutno igraju djeca širom svijeta, sanjajući svoje velike snove.